Nedavno, vraća se moj sin (5 god) kući, bio je za vikend na selu kod bake i djeda...

Nedavno, vraća se moj sin (5 god) kući, bio je za vikend na selu kod bake i djeda. Ulazi u kuću, pozdravim ga i krenem da ga zagrlim kad on pobjegne u sobu. Mislim, dijete k’o dijete, poželio se igračaka ili tako nešto. Kasnije toga dana, zovem ga da se idemo van


prošetati, a on meni odgovara: neću, ti nisi mama ti si k*rva, tebe ne smijem voljeti. Znam da on nije ni svejstan što te riječi znače, pitam ga odakle mu to, a on mi kaže da su mu to rekli baka i dida. Još su mu rekli da sam ja kriva što su oni tužni jer sam ja njihovog sina


odvela u grad da živi. Očajna sam. Suprug više ne da sinu da ih posjećuje, a neće ni on. Ovo nije prvi takav ispad njegovih roditelja, umjesto da su sretni jer nam ide u životu, oni se trude to uništiti.