nedjelja, 31. srpnja 2016.

Dolazim neki dan mrtav umoran sa treninga, nervozan, ulazim na parking zgrade...


Dolazim neki dan mrtav umoran sa treninga, nervozan, ulazim na parking zgrade. Iza mene se zakačio crni Mercedes, zatamnjena stakla, trubi, osjećam da mi se na auspuh popeo, muzika pojačana do kraja, kontam ovo je neki baja na kom ću da se istresem. Kočim, izlazim idem prema njemu. Otvaraju se vrata Mercedesa, izlazi djevojka ide

prema meni, dere se mrmlja nešto. Ne znam šta vjerujte mi, kada sam je vidio svijet mi je stao, u životu nisam vidio ljepšu djevojku i nikad me niko nije privukao toliko na prvi pogled. Našao sam se licem u lice uz nju. Kao začaran samo sam gledao u nju, bez riječi. Mislim da je to još više naljutilo… Iz sedmog neba me spušta glas mog cimera:

“Vidim već ste se upoznali”, osmijeh od uha do uha, ide prema njoj. Ona se ispričava, pruža ruku. Od tada ne mogu cimera da pogledam u oči. Ništa mi nije skrivio, super smo se slagali do tad, ali ne mogu da vam opišem taj osjećaj. Ljubomoran sam, ne znam zašto i ne mogu da si pomognem. Stalno joj posjećujem fb profil i osjećam se ko najveće

0 komentari:

Objavi komentar