![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsT763UnW7h1n9XTm1R0TwNQ5IKDNlVyYGJYmItz8A21RpAOLIjoX8EYVjbQmcIPp2KFsDVeIj-yIBW5Qobl6qCoxi6K8wnWlQPgYc6jtfG9mqttKOnw_ILIFAY1jUpho4N8GpGCOIrfCg/s280/23.bmp)
Išla sam na more sa drugaricom preko agencije, autobusom. Negdje na pola puta smo stali, pravili pauzu i skoro svi čekali u redu za wc. Tako čekajući sam osjetila neke pokrete iza sebe, mahinalno sam se okrenula i vidjela nekog momčića, roma kako je zavukao ruku u moju već otkopčanu torbu
Kada je vidio da sam se okrenula, brzo je povukao ruku i dok sam uspjela da išta odreagujem već je nestao u mraku. Zakopčala sam torbicu i nisam ni slutila da za tako kratak period od par sekundi može nešto da se desi, odnosno da mi može išta uzeti iz torbe.
Međutim kada smo se vratili u autobus i kada sam pogledla u torbicu vidjela sam da mi je nestao sav novac koji sam ponijela na more. 150 eura je otišlo u sekundi, sva četiri dana sam provela u iznajmljenoj sobi i preplakala. Prokleti džeparoš mi je oduzeo nešto za šta živim godinu dana…
Nema komentara:
Objavi komentar