Tanja je radila u velikoj fabrici mesa. Jednog dana, kada je završila svoju smjenu, otišla je u...

Tanja je radila u velikoj fabrici mesa. Jednog dana, kada je završila svoju smjenu, otišla je u hladnjaču da nešto provjeri i u momentu nepažnje vrata hladnjače su se zatvorila i ona je ostala zarobljena.
Iako je vikala i dozivala pomoć niko je nije čuo jer su svi već otišli kući, a hladnjača je bila izolovana tako da niko nije mogao da je čuje i da je bio u blizini.

Ostala je u ovoj prehladnoj prostoriji i znala je da je osuđena na smrt ako bude morala da dočeka jutro.
Nakon nekoliko sati ova djevojka već je bila skoro zamrznuta i opraštala se od života.
Ipak, u jednom trenutku vrata je otvorio noćni čuvar i izvukao je iz hladnjače.
Kada je kasnije pitala čuvara zašto je došao do hladnjače i otvorio vrata iako to nikada nije njegova uobičajena rutina, on je objasnio:

„Radim ovde već 35 godina. Na desetine zaposlenih svakog dana izlaze i ulaze, ali ti si jedna od rijetkih koja me svako jutro i svako veče pozdravi. Mnogi me tretiraju kao da ne postojim. Danas kada si došla rekla si mi „Dobro jutro, kako ste“ i nasmijala se. Ali nakon radnog vremena shvatio sam da nisam čuo tvoje „Doviđenja, vidimo se sutra“. Te riječi me podsjete da sam čovjek. Znao sam da nešto nedostaje i zato sam krenuo u potragu po fabrici. Tako sam te pronašao.